Crtice iz zvjezdanog svemira
Astrodrom
Moja adresa
Blog
ponedjeljak, lipanj 23, 2008






Lijepa pjesmica. Oni koji prate što pišem mogli su primijetiti da volim pjesmice. Posebno pjesmice u naslovu postova. Da, trava je uvijek zelenija negdje drugdje. Barem se tako većini nas čini. U nekom tuđem vrtu. Koji promatramo izdaleka. I naravno, nismo se približili da vidimo kako izgleda ta ista trava izbliza. Ne znam je li to zbog nedostatka radoznalosti ili ipak slutimo istinu – tamo prijeko je trava manje-više ista kao i u našem dvorištu. Ha?
 
Neki se ipak neće složiti sa mnom. Ti isti da imaju travu tako zelenu kako se samo poželjeti može i sva blaga ovog svijeta ipak neće biti zadovoljni. Jer nije stvar u travi nego u njima. Zapravo, većina ljudi je takva – nikad zadovoljna. Kada i ostvare ono što je jučer bila njihova žarka želja i za što su mislili da je ostvarenje svega onoga za čim im srce žudi, opet se nađu razočarani. Jedan dobar dio njih neće sjesti sa sobom i zapitati se: „Pa pobogu, što ja to stvarno hoću? Pa što ovaj put stvarno više nije dosta?“ Neće. Uvijek je kriv netko drugi. Kao što je i trava zelenija negdje drugdje. Nažalost, život nije bajka. Neće se pojaviti krasni, ljubazni i po mogućnosti bogati princ/princeza koji će pokretom ruke (a može i pokretom Jedija) riješiti sve naše probleme. Može nam samo zakomplicirati život. Jer nama samima očito nije bio dovoljno kompliciran.
 
Priznali mi to ili ne, sami smo ishodište onoga što nam se događa. Naši vanjski sukobi zapravo su unutarnji sukobi, vanjska prepreke su naša unutarnja ograničenja, probleme si najčešće stvaramo sami. Naravno da nitko od nas to ne želi priznati. Nismo ludi. Jer više ne bismo imali opravdanja za čemer i jad kojem se prepuštamo kada nas stvari ne idu onako kako smo isplanirali. A da ne govorim o zadovoljstvu nabijanja osjećaja krivice svima koji smo svakodnevno okruženi. Neka pate, kada mi patimo, neka svi pate. Bez iznimke.
 
Osobno u sve većem luku zaobilazim te vječne nezadovoljnike kojima je očito jedini smisao života smrknuta faca i nervoza koju šire u valovima. Doista, prestara sam za takva sranja. A i naslušala sam se toga u nekoj naivnijom i mlađoj fazi. I žalila ih. I pokušala im pomoći. Bezuspješno.
 
Kralj projekcija u horoskopu je Saturn. Sve ono ružno, zlo, nepoželjno, sve ono što smatramo da nije naše, sve je to Saturn u horoskopu. On je taj koji nas muči, koji nas ograničava, on je jednom riječju vrag, krivac unaprijed osuđen na linčovanje. Pozicija Saturna u horoskopu je ledeno i pusto mjesto za koje smo ipak, čini se, nekako nerazumljivo i neraskidivo vezani. Mučno nam je od nje, ali ipak joj se iznova i iznova vraćamo. Uživamo li mi to možda u osjećaju krivice i mučenju? Priznanje da je tako prvi je korak do oslobođenja iz ovog sužanjstva. A znate kakva je većina od nas - neke stvari ne bi priznala ni na mukama. Pa neka vam bude, zadržite svoja ograničenja, davite sve oko sebe osjećajem krivice i zaključite još jednom kako je ovaj svijet dolina suza. A trava će zelenija biti i dalje negdje drugdje. Uglavnom, dovoljno daleko od vas, a opet dovoljno blizu da zavidite onima s druge strane.
astrodrom @ 18:18 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
22070
Index.hr
Nema zapisa.