Crtice iz zvjezdanog svemira
Astrodrom
Moja adresa
Blog
utorak, listopad 2, 2007







Nedavno sam čula priču o osobi na cijenjenoj poziciji u državnoj službi koja se za dijete s poteškoćama u razvoju predavajući pred punim auditorijem izrazila – «nije baš normalno». ?!? Što uopće znači biti normalan? Je li bilo tko od nas normalan i može li se nazvati takvim?
 
No, nisam o tome htjela pisati. Ono što mi je zapelo za uho je primitivizam koji čuči u osobama koje su akademski obrazovane, cijenjene, koje vrše javne dužnosti i tako nas predstavljaju pred drugima.
 
Što se zapravo u gore spomenutom primjeru dogodilo? U pitanju je netko tko je dobro naučio «domaću zadaću», ali tko duboko u sebi još uvijek dijeli ljude na «normalne» i valjda «nenormalne». Netko tko se ne može otresti svojeg bazičnog (i primitivnog) svjetonazora. To je netko tko je postigao zavidan uspjeh u životu, ali pomaci u toj njegovoj glavi gotovo da su jednaki ništici. Kako to objasniti? Ili još bolje, što o tome ima reći astrologija?
 
Sam korijen našeg bića predstavlja četvrto polje odnosno četvrta kuća. U domenu četvrte kuće spada naše porijeklo, naša obitelj, djetinjstvo i okruženje u kojem smo odrasli, roditelj kojeg osjećamo bliskim… Tradicionalna astrologija (a pretpostavljam da ni moderna nema ništa protiv) četvrto polje povezuje, između ostaloga, i s grobom – kakav će on biti i hoće li ga uopće biti. Tako na primjer naš stari i proslavljeni astrolog Mile Dupor za Neptun u četvrtoj kući kaže: «Ni groba mu se ne zna». Tko zna, provjerite vi s Neptunom u četvrtom polju.
 
Nego vratimo se mi na temu. Četvrta kuća predstavlja onaj naš najintimniji i najskriveniji dio. U tom dijelu horoskopa smo onakvi kakvi smo doista - opušteni, spontani, uglavnom bez potrebe da se nekome «prezentiramo». Ovo je «pidžama područje» bez obzira nosite li svilenu spavaćicu ili spavate goli.
 
Znate kako stare ljude, zapravo starije žene pa čak i neke mlađe, zanima kako izgleda nečiji stan. E nije to bez vraga. Iza potrebe da vide što tko ima u stanu i je li dovoljno uredan i izglancan krije se želja da zapravo vide tko je kakav zapravo. I pretpostavljam da mnogi od vas ipak malo pospreme kada im netko dolazi u posjetu. Da nešto krivo (?) ne pomisli ili…. Priznajem i ja sam tome sklona, naravno, želim ostaviti bolji dojam. Za razliku od toga, kada mi dolaze oni koje doista smatram svojim prijateljima, oni kojima je dozvoljeno da zaviruju u moju intimu, takvo mi nešto neće pasti na pamet. Neću im se imati potrebu ispričavati jer je nered (ako je) i zašto nešto nisam stigla napraviti. To isto očekujem i od njih, kada ih ja posjetim. Za daljnje razmišljanje dajem vam primjer žena kojima je iznimno važno kako će urediti svoj dom i koje onda potom uživaju pokazujući ga svima znanima i neznanima. Jer ako dom nije ogledalo žene, što je onda?
 
Koliko puta ste se iznenadili vidjevši uvjete u kojima taj dotični/dotična žive ili kakvi su mu/joj roditelji? Zato što je to bilo u opreci sa slikom koju je ta osoba ostavljala u javnosti. To vam se moglo dogoditi čak i s nekim koga prilično dobro poznajete. Također, pretpostavljam da znate ljude koji svoje porijeklo i detalje iz svoje (očito ne tako sjajne) prošlosti kriju kao zmija noge. Vjerojatni razlog je to što se taj dio njihova života ne uklapa u sliku odnosno imidž koje su tako pažljivo gradili o sebi. Razumjeti ih ili ne? Naravno da ovdje nema nekog jednostavnog i jedinstvenog odgovora. No koliko god bježali od svojih korijena ili svoje prošlosti, u pitanju je nemoguća misija. Prije ili kasnije, to će ih sustići.
 
Kada ovako pišem, postavlja se pitanje, ima li uopće smisla raditi na sebi, mijenjati se, rasti… Jer se čini da ne možemo pobjeći od okruženja u kojemu smo izrasli. Ja mislim da ipak ima. Kompletna i stabilna osoba nema razloga za skrivanje onoga što je bila. Jer ono što bila istovremeno je tlo na kojem je izrasla u ono što danas je i ono što će jednog dana postati. Sve nas formiraju naša iskustva, naše traume, naše boli. Bez iznimke.
 
Ipak, neki od nas u silnoj želji da izgrade savršenu sliku o sebi, zaborave tko su, što su i otkud dolaze. Kao da je to neka užasna sramota. Čak i ako ste iz problematične obitelji, sigurno mora postojati barem neka pozitivna osobina koju ste od nje naslijedili. Uostalom, kako ste vi izrasli u jednu tako hrabru, odlučnu, jedinstvenu osobu? Sami od sebe? Ma dajte, molim vas…
 
Nasuprot četvrte kuće u horoskopu nalazi se deseta kuća. To je područje našeg društvenog statusa, profesionalne pozicije, tu leže naše najveće zemaljske aspiracije. Ako je četvrto polje korijen, onda je deseto polje krošnja stabla našeg života. Za stablo bez korijena znate već što se događa – suši se, propada i na kraju umire. Za «zdrav» život i zdravo stablo života treba njegovati korijen te redovito potkresivati grane – da se ne izdeformiraju. Nema te titule i te pozicije koji će vas učiniti sretnim ako doista u sebi ne osjećate mir i ravnotežu. I ako ne prihvatite ono što ste duboko u svojoj biti. Tek ćete tada istinski biti ispunjeni.
 
Priča s početka posta bila bi bitno drugačija da je poštovana mr.dr. malo zavirila u sebe. I shvatila koliko je puna predrasuda. I upitala se zašto je tako. Osjeća li se ona možda na nekom području svog života nenormalnom? Zašto? Da bolje poznaje samu sebe ili da takvo dijete ima u svojoj obitelji, mislim da bi dvaput razmislila prije nego što bi lupila takvu glupost (zapravo uvredu). U tom slučaju njezino obrazovanje i pozicija možda bi napokon dobile konstruktivnu i kreativnu svrhu. I doista bi se srcem i dušom zauzimala za one koji nisu tako sretni kao ona. Pomažući tako i sebi.
astrodrom @ 08:43 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
22070
Index.hr
Nema zapisa.