Crtice iz zvjezdanog svemira
Astrodrom
Moja adresa
Blog
nedjelja, siječanj 13, 2008









Puno je riječi (i djela) napisano u čast majkama. Dobrom dijelu nas majka je vrlo važna osoba u životu ili je ostavila na nas snažan utjecaj (možda i negativan). Ona nas je donijela na svijet. Majka je roditeljica, hraniteljica, njegovateljica, odgajateljica, spremačica, kuharica i još mnogo, mnogo toga. Ona je često savjetnica i tješiteljica u teškim trenucima. Dobro nas poznaje (možda i bolje nego što se sami poznajemo). I samo je jedna. Mama.

 
Biti majkom jedna je (navodno) od najvažnijih uloga žene. Slažem se. Još od rane mladosti žene maštaju kako će postati majkama, kako će imati djecu, kako će ostvariti svoju biološku i društvenu ulogu. Neke žene vole djecu. Zato jedva čekaju svoju kako bi je još više voljele. Moja mama kaže da svoje vlastito dijete zavoliš vremenom. Da su puste priče onih žena što govore o tome kako vole svoje dijete još i prije nego što se rodilo. Moram joj vjerovati na riječ pošto smo mi obitelj navodno po mjeri hrvatske natalitetne politike. Da je po našem pokojnom predsjedniku, moja mama bi samo radi djece zaslužila penziju.

 
No ja ovaj post pišem radi deklarativnih mama. Onih koje naširoko raspredaju o svojoj ljubavi prema vlastitoj djeci (i svim drugim ljudima i živim bićima). Uglavnom te iste mame nekako su na djelu nešto slabije nego na riječima. Te mame jako vole sebe. Nije da im zamjeram. Ljubav prema sebi za mene je početak zdravog odnosa prema sebi za kojim slijedi i razvoj zdravog odnosa i zdravih emocija prema drugima. Međutim, te mame svoje djecu koriste kao taoce. Pred cijelim svijetom. Pred vlastitim supruzima, pred vlastitim obiteljima. Jer…»ja sam – mama, volim svoju djecu i žrtvujem se za njih, ona su mi na prvom mjestu, itd., itd.». Istovremeno ta ista djeca kažu kako je mama stalno «jako zauzeta», mama «nema vremena», mame «nema», mama je «jako umorna», mama «se mora odmoriti». Jedan biser mi se osobito usjekao u pamćenje - «mama voli više kompjuter nego mene.». Iz usta šestogodišnjeg djeteta. Kojem mama govori kako ga voli najviše na svijetu. Ali nema vremena skinuti se s kompjutera. Doista, treba je razumjeti.

 
Cijelog života slušam razne ljude – između ostaloga i majke – kako govore o emocijama. U mnogim situacijama osjećala sam se glupo jer mi se činilo kako sam ja jedna cinična, sarkastična, neosjetljiva osoba. Ona koja racionalizira i sudi drugima. Ona koja ne poznaje osjećaje. Drugi su pričali, ja sam radila. Nisam uvijek, nisam kako treba, ali trudila sam se napraviti nešto za one koje volim. Iako dobro pišem, na riječima nisam baš nešto kada su u pitanje emocije. Mea culpa. Ali zato su neke majke te koje su zasjenile moje nevažne geste i djela. Majke koje pričaju s ljubavlju o svojoj djeci koja istovremeno po svijetu idu zapuštena i u fizičkom i u psihičkom pogledu. Majke kojima je najvažnije kako im stoji guzica i hoće li se tko za njima okrenuti nego vlastito dijete. Ali, one su majke, to im je dovoljno. Svi drugi apsolutno nemaju pravo bilo što prigovoriti.

Još nešto, ne mislim kako se žena treba odreći života zato što je majka. Ali, dolaskom djece na svijet, život se mijenja. Neminovno. Uostalom, za mene je poštenije ne imati djecu nego je imati zato što to svi rade. Možda bi nas bilo manje na ovom svijetu, ali bismo (barem se ja tako djetinje nadam) bili sretniji. Naš dolazak na ovaj svijet bio bi željen, a ne ispunjavanje nečijeg očekivanja.

 
U astrologiji, majka je prikazana pozicijom Mjeseca u horoskopu. Na početku da razjasnim, to je naša subjektivna njezina slika, no to ne mijenja puno u stanju stvari. Pozicija Mjeseca trajno obilježava naša iskustva i sjećanja vezana za majku. Koju je kasnije teško promijeniti. Bilo da je ta slika pozitivna ili negativna. Većina od nas nosi u sebi pomiješane osjećaje kada je taj odnos u pitanju. U manjini su oni koji imaju ekstremno loše ili ekstremno pozitivne osjećaje. Bez obzira s čime dođemo na ovaj svijet, naš odgoj i odnosi s roditeljima modificiraju našu osobnost, što se vidi u našem horoskopu. Uz majku se učimo instinktima, emocijama, brizi o sebi, vlastitim potrebama i vlastitom tijelu. To kasnije prenosimo i na vlastitu djecu. Ono što naučimo teško je promijeniti. Kao prvo, potrebno je osvijestiti što se događa i kako se uopće ponašamo što nije tako jednostavno kao što izgleda. To je put od lunarnog ka solarnom. Lunarno je naravno Mjesec, žensko, nesvjesno, instinktivno. Solarno je Sunce, muško, aktivno, svjesno. Za zdravu psihu potrebno je da ova dva principa budu uravnotežena. Moramo se odmaknuti od svojih korijena (Mjesec) kako bismo postali ono što doista jesmo (Sunce).

 
Tu zapravo dolazimo na ono što me tako dotaklo ili bolje rečeno naljutilo i potaklo me da napišem ovaj post. Dobar dio tih ´požrtvovnih´ majki nije od vlastitih majki ništa naučio. Onda su te djevojčice odrastale u žene izložene utjecaju društveno prihvatljivog i očekivanog ponašanja u kojem se od žene očekuje da bude brižna majka. I bile su. Nažalost, samo izvana. Ono što nemate u sebi ne možete dati ni drugome. Ne znate li što su doista emocije i ljubav, ne znate ih pokazati. Dakle, preostaje vam jedino promatrati druge i oponašati ono što drugi rade. To sve još mogu razumjeti. I opravdati. No upotrebljavati svoju vlastitu djecu kao sredstvo kako biste se prikazali u boljem svjetlu, kako bi vam djeca služila kao ´modni dodatak´ kada vam je to potrebno, kao i sredstvo manipulacije drugim ljudima, to ne mogu razumjeti. Ni opravdati. Samo se nadam da su te majke svjesne – kako siješ, tako ćeš i žeti. Nažalost ili nasreću, u vlastitoj djeci prije ili kasnije vidimo što smo napravili. A kada to vidimo, možemo se samo hvatati za glavu. Šteta je napravljena.

astrodrom @ 14:12 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
22142
Index.hr
Nema zapisa.